Bogumili

Tako duboko zamišljen, ne primjećujući da je skoro zavladala noć, svoju tugu je blažio nadom da ovo zlo neće dospjeti do sela duboko u planinama i da će iz njihovih kamenih dimnjaka još dugo da se vije dim koji govori o životu mirnih i hrabrih ljudi, koju vjeruju jedni drugima, bez želje za dominacijom kako među njima tako i prema spoljnjem svijetu, od koga su pobjegli da sačuvaju svoj mir. Odlazeći nesigurnim korakom prema Kući, sjetio se natpisa na jednom od stećaka u prvom selu, u planini: Ne plašim se vukova već ljudi Da je po vukovima Ovaj biljeg bi vječnost nadživio